Igra bez granica
Da se bar mogu probuditi, u svijetu ljubavi,
bez starih dugova i ovih nakaza sto su me stalno pratile....
Da te bar mogu poljubiti, bez losih sjecanja,
na hladna proljeca, bez slike stradanja sto se bas na nas zaljepe..
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica...... na kojim nista ne pise
Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike i sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi, kafu ti skuhati, u krevet donjeti
pa te poljubiti al toga nema i ne postoji
Da se bar mogu zaljubiti, u malu seljanku na nekom proplanku,
gore u svemiru tako da dolje ne vidim....
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica na kojim nista ne pise
Jer moj je zivot vjecito padanje
ad zbrojim poraze nista ne ostane
sao jos vuce navike i sve na tome ostane...